Bez paorskih kola bilo bi nemoguće osnovno funkcionisanje poljoprivrednog gazdinstva, bilo da je malo ili veliko. Tip paorskih kola, načinjen od drveta i gvožđa, kakav je korišćen na prostoru Vojvodine, javlja se ovde krajem 18. i početkom 19. veka, zahvaljujući uticaju doseljenih podunavskih Nemaca, Mađara i Slovaka.
Paorska kola pravili su kolari, uz pomoć kovača i trakslera (drvostrugar). Kolari su izrađivali i sastavljali drvene delove, pa su tako sastavljena kola nosili kod kovača na okivanje, posle čega su traksleri strugali glave za okove, ukrase i šare (najveću zaradu na izradi kola imali su kovači, kojima je pripadalo 2/3 iznosa od prodatih kola, uz obavezu da prevezu kola na vašar ili do kupca). Za celokupnu izradu jednih kola trebalo je po nekoliko sedmica rada. Kolar je za različite delove kola upotrebljavao više vrsta suvog drveta (najviše bagrem, ali i orah, hrast, bukvu, brest i jasen). Svaka paorska kola imala su gornji i donji deo. U gornji su spadale prednje i zadnje šarage, dvoje lotra, četiri levče i pod, a donji deo se sastojao od prednjeg i zadnjeg trapa, spojenih dugom i oblom drvenom osovinom. Svaki, pa i najmanji deo paorskih kola, imao je svoj poseban naziv.
Postojala su kraća i duža paorska kola. Manja kola bila su dužine sedam šuva (oko 200 cm), a korišćena su za prevoz tereta do 1.000 kg težine. Uobičajena dužina većih kola bila je 11 šuva (oko 320 cm), a visina lotri (stranica) bila je oko 60 cm. Stranice kola su, u vreme poljoprivrednih radova i prevoza letine i kabastog tereta, ojačavana sa strane tzv. "pomoćnicama", spreda i pozadi "čatlovima", a da se ne bi tovar rasuo pričvršćivan je pajvanima. Jedna veća kola težila su oko 450 kg, a njihova nosivost bila je od 1.300 do 2.000 kg. Kola su prodavana na velikim godišnjim vašarima u svim većim selima i varošicama po Vojvodini, Baranji i Slavoniji.
Ovim kolima je prevoženo sve – snoplje žita sa njive na guvno radi vršidbe, seno, slama, klipovi kukuruza, kukuruzovina, vreža (bundeve, lubenice, dinje), džakovi žita u mlin, bačve sa vinom, stajno đubrivo… S njima se išlo na pijacu i na vašar, bilo kao prodavac, bilo kao kupac (a najčešće i jedno i drugo), sa salaša se njima dolazilo nedeljom u varoš i u crkvu, odlazilo se u svatove, u posete, na prela, pa i u ratove. Uprezan je u kola obično jedan, a po potrebi, zavisno od tereta, i po dva konja, ali uprezani su, posebno tokom 19. veka, i volovi.
Mostonga kod Sombora, reka koja nestaje
: Nekada je bila snažna i moćna, reka bogatog sliva, koja je tekla uporedo s Dunavom, stvarala mnoštvo rukavaca, potoka, bara i mrtvaja, a danas je Mostonga reka koje praktično da više i nema.
PROČITAJTE ČLANAK
Pojavom špeditera, sa gumenim točkovima, paorska kola su polako izlazila iz upotrebe, ali su u mnogim vojvođanskim selima i varošicama, a posebno na salašima, korišćena sve pred kraj 20. veka. I danas stara paorska kola poseduje još znatan broj salaških i seoskih domaćinstava u Vojvodini, ali ih mahom drži kao podsećanje na nekadašnje vreme i svoje pretke, a neretko se, sređena i prelakirana, koriste kao ukras ili postolje za cveće.
Pentru a putea adăuga comentarii trebuie să fii membru al altmarius !
Alătură-te reţelei altmarius